Iako je ovaj blog primarno namijenjen temama o kaktusima, volim povremeno da "odlutam" i pišem o nekim drugim biljkama. Ako postoji ijedna biljka koju volim podjednako kao i kaktuse, to su litopsi.
Litopsi su rod sukulentnih biljaka porijeklom iz Namibije, Južnoafričke Republike, Bocvane i Angole. Rastu u kamenitim područjima gdje se zbog svog izgleda lako kamufliraju među kamenjem. Upravo zato njihov naziv potiče od grčkih riječi lithos (kamen) i ops (lice). Jako su specifične i privlačne kolekcionarima. Postoji mnogo različitih vrsta (slika ispod), koje se razlikuju po šarama na vrhu i boji cvijeta.
Struktura litopsa je jako zanimljiva. Svaki litops se sastoji od jednog ili više pari debelih, sočnih listova koji su skoro skroz spojeni (slike ispod). Procjep između dva lista sadrži meristemsko tkivo i ključan je za razvoj cvjetova i novih listova. Na vrhu listova nalaze se providni dijelovi koje mi vidimo kao brazde ili šare. Ti providni dijelovi, ili epidermni prozori, služe za prodor svjetlosti do hlorofila u biljci. Litopsi su obično svojim većim dijelom u samom tlu, kako bi izbjegli isušivanje usljed jakih i vrućih vjetrova. Jedino vrh litopsa je iznad zemlje, te svjetlost može da prodre do hlorofila samo kroz epidermne prozore. Korijen litopsa je dugačak.
Cvjetovi litopsa mogu biti žuti ili bijeli, i slatkastog su mirisa.
Boja litopsa zavisi od okoline u kojoj rastu i u kojoj se pokušavaju kamuflirati. Određene vrste rastu u određenim predjelima, i povezane su sa određenim tipom kamenja. Na primjer, Lithops olivacea se može naći tamo gdje ima kvarcnog kamenja.
Istorijat:
Litopse je otkrio botaničar William John Burchell 1811. godine na jednoj od svojih ekspedicija po južnoj Africi. Naravno, stanovnici tih krajeva su bili odavno upoznati sa ovim biljkama, čak su ih ponekad djeca jela da utole žeđ. Zbog svoje sposobnosti da se dobro kamufliraju u svojoj okolini (slika ispod), litopsi su detaljnije istraženi i klasifikovani tek u 20. vijeku. Do sad je otkriveno 37 vrsta sa preko 145 varijeteta.
Uzgoj:
Litopsi su biljke koje najbolje uspijevaju kada se ostave na miru. Jako su osjetljivi na pretjerano zalivanje i smiju se zalivati samo u određenim periodima godine. Da bi znali koji su to periodi, potrebno je da poznajemo životni ciklus litopsa.
Litopsi cvjetaju obično u jesen, i tada ih možete zalivati. Zatim, kada dođe zima litopsi ulaze u fazu dijeljenja, kada se postojeći listovi polako razdvajaju, a istovremeno novi izrastaju iz unutrašnjosti biljke (slika ispod)
Na slici vidite set novih listova koji izrasta iz starih. Novi listovi su uvijek rotirani za 90° u odnosu na stare. Ponekad će umjesto jednog seta novih listova, biljka da izbaci dva seta, i na taj način se umnoži (slika ispod)
U svakom slučaju, za vrijeme perioda dijeljenja, nipošto ne zalivati litopse! Novi listovi bi trebalo da absorbuju stare, tj. dok novi listovi rastu, stari se polako suše jer novi crpe iz njih sve hranljive materije i tečnost. Ukoliko biste zalivali vaše litopse tokom dijeljenja, došlo bi do toga da bi novi listovi narasli u potpunosti, a i stari bi ostali prilično očuvani (slika ispod). Ova pojava se zove nagomilavanje i jako je opasna zato što litopsi sa nagomilanim setovima listova će kad-tad strunuti.
Na slici vidimo ukupno tri seta listova, zato što je kod dijeljenja litops zalivan i stari listovi se nisu osusili, a zatim su se novi listovi sledeće godine podijelili i izbacili treći set listova. Litops bi u svakom trenutku trebao da ima najviše dva seta listova, jedan stari i jedan novi, osim u slučaju kada tokom dijeljenja izbaci dva seta odjednom.
Negdje na proljeće, kada prođe period dijeljenja, i kada se novi listovi u potpunosti razviju nakon što su absorbovali stare, tada ih možemo zalivati.
Ljeti litopsi ulaze u fazu mirovanja i tada ih ne treba zalivati.
U kasno ljeto ili početak jeseni ih ponovo počnite zalivatu, u tom periodu bi ponovo trebalo da počnu cvjetati, i na taj način njihov ciklus počinje iznova.
Litopsi su tipične sukulentne biljke koje ne podnose česta zalivanja, s tim što litopsima treba mnogo manje vode i mnogo rjeđe zalivanje nego većini drugih sukulenata, uključujući i kaktuse. Litopsi ne tolerišu suvišno zalivanje, i lako strunu ili puknu od previše vode. Ako je sezona za zalivanje u toku ali vi ipak niste sigurni da li da ih zalijete ili ne, osmotrite njihov izgled. Kada su žedni, litopsi dobiju bore, prvo bočne, a zatim i na samom vrhu, i generalno se smanje. Kada imaju dovoljno vode, oni ponovo nabubre. Na slici ispod možete da vidite isti litops kada je žedan i kada je zaliven.
Najbolje je da sačekate da vaši litopsi budu vidno žedni da biste ih zalili. Za većinu litopsa dovoljno je da ih zalijete 4-5 puta godišnje, ili na svakih nekoliko sedmica tokom sezona kada je zalivanje preporučljivo. Kao i kod drugih sukulenata, bitno je da zemlja bude u potpunosti suva prije nego što ih zalijete. Neki uzgajivači preporučuju da ih obilno zalijete kada ih zalivate, ali moj savjet je da budete oprezniji sa količinom vode dok se ne naviknete i ne steknete osjećaj za potrebe svojih litopsa.
Sledeća jako bitna stvar u vezi uzgoja litopsa jeste zemlja u koju ćete ih posaditi. Nikako ih ne smijete posaditi u običnu zemlju za cvijeće, čak ni u zemlju za kaktuse i sukulente. Litopsima treba zemlja koja je još vodopropusnija i rastresitija. Najbolje je da u zemlju za kaktuse pomješate sitni šljunak i kamenčiće. Preporuka je da u zemlji za litopse ima što više neorganskih materijala (pijesak, šljunak, kamenje), kako bi voda što brže od proticala kada zalijete litopse. Neki uzgajivači preporučuju omjer neorganskih materiju u odnosu na organske 90% : 10%. Ja se držim te smjernice onako odokativno, i do sad nisam imala problema sa litopsima. Preporučljivo je takođe da prije upotrebe ispečete zemlju za litopse kako biste ubili potencijalne štetočine, insekte, gljivice i sl. Ja obično ispečem zemlju na 250° C nekih pola sata, i naravno ostavim da se ohladi prije same sadnje litopsa.
Za litopse je najbolji izbor saksija od terakote ili keramike jer u takvim saksijama voda brže isparava. Obavezno je da ta saksija ima rupicu na dnu, i ne preporučuju se plitke saksije jer litopsi imaju dugačko korijenje te im je potrebna dublja saksija. Litopsi takođe vole da ih ima više u istoj saksiji, te ih možete grupisati zajedno (slika ispod)
Kao što smo već rekli, litopsi u prirodnom staništu samo vrhom izviruju iz zemlje, tako da se takva vrsta sadnje preporučuje i u kućnim uslovima.
Što se tiče svjetlosti, litopsi vole da su na sunčanom, s tim da budete pažljivi da ne budu na prejakom suncu koje će ih spržiti. Ukoliko nemaju dovoljno svjetla, i litopsi mogu da pate od izduživanja tj. etiolacije (slika ispod), koju smo spominjali u postu o njezi kaktusa.
Etiolacija je opasna jer su takvi litopsi znatno podložniji bolestima i truljenju. Ukoliko imate ovakav litops, pronađite mu dovoljno osvjetljeno mjesto, i sa svakom smjenom generacija, tj. sa svakim novim setom listova, etiolacija će se smanjivati.
Idealna temperatura za litopse je nekih 25° C, zimi da ne pada ispod 10° C.
Kada ih sadite, možete pored njih staviti razno zanimljivo kamenje, kako biste simulirali njihovo prirodno stanište. (Slike ispod)
Razmnožavanje:
Litopsi se najčešće razmnožavaju sjemenom. Da bi dobila sjeme biljka se mora oploditi za vrijeme cvjetanja, ali do oplodnje može doći isključivo kada se vrši oprašivanje između dvije različite jedinke litopsa. Kada dođe do oplođenja, cvijet se razvije u kapsulu sa sjemenom. Kapsula sa sjemenom se otvara tek kada dođe u kontakt sa vodom jer sjemenu treba vlaga da bi proklijalo. O sijanju sjemena litopsa više o nekom od sledećih postova.
Takođe, već smo spomenuli da litopsi povremeno izbacuju dva seta novih listova odjednom. Kada se ti setovi razviju, mogu se odvojiti u zasebne biljke i posaditi.
Litopsi su prilično osjetljive biljke čije potrebe nama mogu izgledati prekomplikovano jer nismo naviknuti na njih. Ipak, jako su zanimljivi i lijepi i smatram da su vrijedni truda. Za kraj, u nastavku pogledajte još par slika litopsa i njima srodnih biljaka (prva slika je iz moje kolekcije)
Коментари
Постави коментар