Kaktusi kao droga

Kao i mnogi, svoju kolekciju kaktusa sam započela sa jednim primjerkom, pa kupih još jedan, pa još jedan, i još jedan... i dođoh do nekih 70tak. Neko bi rekao da je to zavisnost, i taj neko bi vjerovatno bio u pravu. Kaktusi u neku ruku i jesu kao droga, nikad ih nemaš dovoljno, uvijek čezneš za još i uvijek se nadaš da ćeš naći neki novi koji do sad nisi vidio. Međutim, kaktuse i opijate vezuje ipak nešto konkretnije od mojih neduhovitih alegorija, a to je jedna supstanca zvana meskalin. 

Meskalin je halucinogena opojna supstanca koja se može pronaći u pojedinim vrstama kaktusa. Drevne civilizacije u Sjevernoj, Centralnoj i Južnoj Americi nisu znale šta je meskalin ali su bile veoma dobro upoznate sa halucinogenim svojstvima nekih vrsta kaktusa još prije nekoliko hiljada godina. Vjerovatno većina vas nije znala za ovakve kaktuse, ali bar neki su čuli za tzv. pejotl. 

Pejotl je zapravo vrsta kaktusa, naziva Lophophora Williamsii (slika ispod). U prirodi raste na području Meksika i na jugu Teksasa. Karakteriše ga nizak rast u vidu više izdanaka, okruglog je i spljoštenog oblika, bez bodlji. Iz areola mu često rastu mekane dlačice. Cvjetovi su mu uglavnom rozi ili bijeli, ponekad žućkasti ili crvenkasti. 

Meskalin se dobija tako što se vrh kaktusa reže i suši, ili se rastvara i kuha u raznim supstancama (Neću ulaziti u detalje obrade i konzumacije pejotla, jer to nije ni poenta ovog posta, niti je nešto što preporučujem svojim čitaocima da konzumiraju). Pejotl izaziva jake halucinacije i promjenu percepcije stvarnosti, zbog čega su ga drevne indijanske civilizacije koristile u svojim religijskim ritualima. Neka plemena su čak vjerovala da je u pejotlu sadržan duh njihovih bogova. Pejotl je bio važan dio njihove kulture, tradicije i važnih ritualnih obreda (slike ispod). Pojedini potomci ovih civilizacija i dan danas praktikuju ritualnu konzumaciju pejotla. 

Pripadnici indijanskog plemena konzumiraju pejotl

Fotografija Indijanca sa pejotlom

Umjetnost Huichol plemena iz Meksika, prikazuje pejotl koji je bio bitan dio njihove kulture i simbol njihovog božanstva Hikuri

U novijoj istoriji rađene su studije i vršena klinička ispitivanja u vezi učinka pejotla na zdravlje ljudi koji ga konzumiraju. Utvđeno je da nema dugoročnih negativnih efekata kod konzumenata koji koriste pejotl u ritualne svrhe, dok su primjećene štetne posljedice kod konzumenata koji koriste pejotl u neritualnom kontekstu. To je vjerovatno zato što ritualni korisnici pejotl koriste samo u posebnim prilikama u ograničenim količinama i uglavnom vode zdrav život. Sa druge strane, rekreativni korisnici pejotla mnogo češće konzumiraju pejotl, i često pored pejotla konzumiraju i alkohol i druge opojne droge. Takođe, ljudi koji pate od mentalnih bolesti su podložniji negativnim efektima. Pejotl ne izaziva fizičku, ali može da izazove psihičku zavisnost. Takođe, može da izazove neke fizičke probleme, kao što su krvarenja probavnog sistema zbog povraćanja izazvanog konzumacijom, zatim može da izazove velike varijacije u krvnom pritisku i broju otkucaja srca, kao i da utiče na disanje i širenje zjenica. U nekim ekstremnim slučajevima je konzumacija pejotla izazvala smrt. 

Tzv. pejotle "dugmad", spremna za konzumaciju

Ipak, uprkos potencijalnim štetnim efektima, u tradicionalnoj medicini indijanskih plemena pejotl je smatran kao lijek za sledeća oboljenja: zubobolju, reuma, dijabetes, prehladu, sljepilo, itd. Zagovornici alternativne medicine ga i dan danas koriste u terapijske svrhe. U SAD-u je upotreba pejotla regulisana tako što je legalna ako je u religijsko-ritualne svrhe. 

Pored pejotla, još jedna vrsta kaktusa ima psihoaktivne osobine. U pitanju je Echinopsis Pachanoi, poznat još i kao San Pedro kaktus (slika ispod). Porijeklom je sa Anda, ali se uzgaja širom svijeta. U pitanju je duguljast, stupast kaktus, sa mnoštvom ogranaka. Može da dosegne visinu od nekoliko metara. Ima žute ili smeđe bodlje, koje su obično znatno kraće kod primjeraka u uzgoju, a mnogi uzgajani primjerci uopšte nemaju bodlje. Cvjetovi su takođe veliki, obloženi dačicama sa vanjske strane, obično bijele boje.

San Pedro kaktus u prirodi

San Pedro u cvatu

San Pedro kaktus je imao slične primjene u ritualima andskih drevnih civiizacija kao i pejotl. Španski osvajači su pokušali da iskorijene njegovu upotrebu, međutim nisu uspjeli. Postoji zanimljiva anegdota u vezi kako je ovaj kaktus dobio ime. Naime, dobio je ime po Svetom Petru zbog vjerovanja da Sveti Petar ima ključeve od raja, a konzumenti ovog kaktusa iskuse raj dok su još na zemlji. 

Uzgoj San Pedro kaktusa je legalan u većini država kada se uzgaja kao ukras ili dio bašte, međutim ilegalan je uzgoj ovog kaktusa u svrhu konzumacije. 

Kada bi me neko pitao koje saznanje me najviše iznenadilo u vezi kaktusa, među prvim odgovorima bi bili halucinogeni efekti pojedinih vrsta. Iako ne podržavam upotrebu ovakvih supstanci, činjenica da su kaktusi imali takvu ulogu u kulturama drevnih indijanskih civilizacija mi je fascinantna. Nadam se da je i vama ovaj tekst bio zanimljiv i poučan.