Savjeti za uzgoj i njegu kaktusa

U prošlom postu sam vam obećala da ćemo detaljnije proći kroz uslove koji su potrebni kaktusima za uspješan rast i razvoj. Iako sam rekla da su nezahtjevne biljke (što i dalje tvrdim), ipak je potrebno da im pružite odgovarajuće uslove kako bi vaše biljke bile zdrave, a vi ponosni na svoje baštovansko umijeće. 

Ako se pitate kakvi bi to uslovi mogli biti, probajte da zamislite kakvo je prirodno stanište kaktusa, tj. kakvi uslovi tamo vladaju, jer je naš cilj da što vjernije simuliramo te uslove. Iako kad pomislimo na kaktus pomislimo na pustinju jer većina kaktusa živi u pustinjskim predjelima Sjeverne i Južne Amerike. takođe postoji i određen broj kaktusa kojima je prirodno stanište tropska šuma, gdje oni rastu kao puzavice i na drugom drveću. Zato ćemo ih dijeliti na pustinjske i šumske kaktuse. Nameće se logično pitanje, kako da znamo koji su pustinjski a koji šumski kaktusi? Da bi preživjeli jako sunce, visoke temperature i neredovne padavine, pustinjski kaktusi su deblji i sočniji, jer svaku kap vode skladište u svoje tijelo, da im potraje do sledeće kiše koja će pasti možda tek za par mjeseci. Takođe, imaju puno više bodlji i/ili dlačica od svojih šumskih rođaka, ne samo da bi se zaštitili od gladnih životinja, već te bodlje/dlačice služe kao zaštita od  prejakih UV zraka, a uz to se na bodljama/dlačicama ponekad dešava kondenzacija kada je magla ili visoka vlažnost vazduha, i na taj način kaktusi skupe još par jako potrebnih kapljica vode. Pustinjsko tlo je relativno siromašno organskim materijama, jer je uglavnom sastavljeno od pijeska i kamenja raznih granulacija. Voda se ne zadržava dugo u takvim tipovima tla, te se brzo isušuje. Sa druge strane, šumski kaktusi nisu izloženi toliko ekstremnim uslovima. Prije svega vlažnost je mnogo veća, padavine učestalije, te ne moraju da skladište ogromne zalihe vode u sebi, i stoga nisu sočni i debeli kao pustinjski kaktusi. Najčešće rastu u obliku tankih, pljosnatih segmenata koji se nadovezuju jedan na drugi. Svjetlosti imaju na pretek, ali je često u pitanju indirektna svjetlost, isfiltrirana i zaklonjena krošnjama visokog drveća. Temperature su umjerenije, a tlo je bogatije organskim materijama te duže zadržava vodu.

Pustinjski kaktus, slika preuzeta sa interneta

Šumski kaktus, slika preuzeta sa interneta

Nadam se da nisam otišla previše u širinu i ubila vašu zainteresovanost, ali smatram da su prethodna pojašnjenja jako korisna da možete intuitivno sami da zaključite kakvi uslovi su potrebni kojem kaktusu.Takođe, podijelićemo uslove u četiri kategorije: svjetlost, voda, zemlja i temperatura.

Svjetlost:

Intenzitet svjetlosti koju će vaši kaktusi dobijati zavisi od strane svijeta na kojoj se nalazi prozor/balkon/bašta gdje planirate da stavite kaktus. Sjeverna strana je najlošija, najmanje osvjetljena i trebate ju u potpunosti izbjegavati, dok je južna strana optimalna. Istočna i zapadna strana su isto prihvatljivi izbori za vaš kaktus, s tim da ako kaktus stavite na istok, najviše svjetlosti će dobijati ujutro dok nisu još visoke temperature (pogodno za šumske kaktuse). Ako kaktus stavite na zapad, najviše svjetlosti će dobijati u najtoplijim poslijepodnevnim časovima, što je pogodnije za pustinjske kaktuse. Naišla sam na preporuke da bilo koje vrste kaktusa ili biljaka treba zaštititi od prejakog ljetnog poslijepodnevnog sunca, međutim moji pustinjski kaktusi nisu imali nikakvih problema, čak naprotiv, godilo im je sunce koje prži.

U svakom slučaju, što više svjetlosti možete omogućiti svome kaktusu, to će on bolje rasti. Ukoliko kaktus nema dovoljno svjetlosti, a pritom je u sezoni rasta (proljeće-ljeto-jesen), doćiće do procesa zvanog etiolacija. Etiolacija predstavlja nezdrav rast biljke, kada biljka ubrzano raste prema gore kako bi dobila više svjetlosti. Etiolirani rast karakteriše izduženost, pri kojoj je biljka istanjena prema vrhu i gubi svoj prirodan oblik. Etiolirani mogu biti i već postojeća biljka i novoizrasli izdanci. Osim što je estetski neprivlačno, takođe je i nezdravo za biljku koja može da se prelomi ili prevrne zbog neprirodne izduženosti, a uz to je etiolirana biljka manje otporna i sklonija raznim napasnicima i bolestima. Obezbjeđivanje dovoljno svjetlosti je poseban izazov zimi, kada su dani kratki.

Osim preslabe svjetlosti, može se desiti nekada da jaka svjetlost smeta kaktusima, pogotovo na prelazu iz hladne zime u sunčano proljeće, tada je preporučljivo da se kaktusi postepeno navikavaju na jaku svjetlost tako što se par dana pomalo izlažu suncu, svakog dana sve više, sve dok se ne naviknu u potpunosti. Neki kaktusi zbog jakog sunca promijene boju iz čiste zelene u crvenkastu ili čak ljubičastu, ali to je normalan proces, nešto kao kada naša koža dobije tamniji ten.

Primjer etiolacije kaktusa, preuzeto sa interneta

Kaktus iz moje kolekcije, čiji su novi izdanci etiolirani zbog manjka svjetlosti

Voda:

Svi znamo da kaktusi ne vole vodu, zar ne? Paaa, to i nije baš tačno, sve biljke vole vodu, voda je neophodna za odvijanje bilo kakvih metaboličkih procesa bilo kog organizma, pa i kaktusa. Ono što je tačno jeste da kaktusi ne tolerišu svakodnevno zaljevanje, pogotovo u hladnijim periodima godine. Još jedan mit kaže da kaktuse treba zalivati sa skroz malo vode, što je takođe netačno, pogotovo u sezoni rasta. Netačna su i uputstva koja govore "zalivaj kaktus na svakih x dana". Kaktusi se zalivaju onda i samo onda kada se zemlja u kojoj se nalaze skroz isuši. Ljeti je to češće nego u proljeće ili jesen, a pogotovo u odnosu na zimu, kada zalivanje treba svesti na minimum, ili ga skroz izbjegavati ako je moguće. Kada se zaliva, zaliva se obilno, tako da voda izlazi iz rupice na dnu saksije. Onda se zaliva sledeći put tek kada se zemlja u potpunosti isuši, nikako prije. Ljeti se u vodu za zalivanje može dodati rastvor tečnog đubriva namjenjenog kaktusima i sukulentima, kako bi se pospiješio rast i cvjetanje. Zimi treba zaboraviti na preporuku o obilnom zalijevanju, i ako se već odlučite da zalijete kaktus, neka to bude manja količina vode. Takođe, možete zaključiti da šumski kaktusi ipak trebaju malo više zalijevanja od pustinjskih, mada pazite da i sa njima ne pretjerate.

Najčešća greška pri zalijevanju je pretjerano zalijevanje, tj. nedopuštanje da se zemlja u potpunosti isuši između dva zalijevanja. Kaktusi ne vole da su u konstantno mokroj zemlji, i skloni su truljenju ako se to desi. Ukoliko zaboravite u potpunosti da zalivate kaktus, on se može lako spasiti, ali ako počne truliti zbog previše zalijevanja, šanse za spas su jako niske čak i ako na vrijeme reagujete, i uključuju drastične mjere poput odsijecanja trulih dijelova. Ukratko, bolje ga ne zaliti uopšte, nego zaliti previše. Koliko zalijevanja je previše ili premalo, zavisi uveliko i od zemlje i saksije u kojoj se kaktus nalazi, a to je uslov koji ćemo obraditi u nastavku.

Žrtva mog pretjeranog zalijevanja, obratite pažnju na trulež u sredini i bijelu buđ na površini kaktusa

Zemlja:

Kao što sam pisala u prethodnom dijelu, učestalost zalijevanja zavisi od brzine isušivanja zemlje. Isušivanje zemlje uveliko zavisi od temperature, tj. godišnjeg doba, ali takođe zavisi i od samog sastava zemlje. Kaktusi vole zemlju koja se brzo isušuje, tj zemlju koja ima visok udio neorganskih materija u vidu pjeska i kamenčića. Još na početku smo napravili poređenje između pustinjskih i šumskih kaktusa u vezi pogodnog tla, tako da se sad nećemo vraćati na to. Možete sami napraviti zemlju za kaktuse miješanjem obične zemlje za cvijeće sa pijeskom i kamenjem, a možete kupiti već specijalizovanu zemlju za kaktuse, koja u sebi često sadrži i kuglice sporo-otpuštajućeg gnojiva. 

Osim tipa zemljišta, važna je i veličina saksije, materijal od koga je napravljena, kao i da li ta saksija posjeduje rupice na dnu. Veličina saksije ne treba da bude puno veća od samog kaktusa, otprilike da nema više od 3-4 centimetara između kaktusa i unutrašnjeg ruba saksije. Možda djeluje kontraintuitivno, ali kaktusi vole kada im je "tijesno". Kada je saksija prevelika, u njoj se nalazi i mnogo zemlje, koja se sporo isušuje jer su kaktus i njegov korjenov sistem premaleni da dovoljno brzo upiju svu vodu iz zemlje. Situacija se dodatno pogoršava ako se radi o dubokoj saksiji, jer je korjenov sistem kaktusa plitak i ne upija vodu iz dubljih djelova saksije, što opet usporava potpuno isušivanje. Takođe, ako je saksija prevelika, kaktus teži da je popuni korijenjem, i energija za rast se usmjeruje u potpunosti na rast korijena, dok nadzemni dio ne raste uopšte, ili raste jako sporo.

Materijal od kojeg je napravljena saksija takođe igra jaku ulogu u brzini isušivanja zemlje u njoj. U ponudi su najčešće PVC saksije, saksije od terakote, i keramičke saksije. PVC saksije su najzastupljenije, najjeftinije, najotpornije, najlakše za rukovanje i podizanje, dolaze u svim bojama, veličinama a i oblicima, ali nemaju nikakvu upijajuću moć. Saksije od terakote dolaze u zemljanim tonovima, teške su za podizanje ako su velike, mogu se razbiti, i dešava se da s vremenom pucaju zbog izloženosti visokim i niskim temperaturama. Međutim, imaju visoku upijajuću moć, i absorbuju dio vode iz zemlje, tako da doprinose bržem isušivanju zemlje. Takođe, meni lično se jako lijepo estetski slažu sa kaktusima. Keramičke saksije imaju manju upijajuću moć od terakotinih, ali ipak veću od plastičnih saksija. Dolaze u raznim bojama i otpornije su na razbijanje ili pucanje usljed dugotrajne izloženosti vremenskim prilikama. 

Poslednja, ali možda i najvažnija stvar u vezi izbora saksija jeste da li saksija ima bar jednu rupu. Ukoliko nema nijednu rupu, sav potencijalni višak vode neće moći da iscuri, i zadržaće se u saksiji, a mislim da sam bila već dovoljno jasna zašto je to opasno. Ukoliko vam se ipak svidi jedna takva saksija, probajte da kaktus posadite u manju plastičnu saksiju sa rupicama, i onda da to stavite u tu saksiju bez rupica. Kada ga zalivate, izvadite ga zajedno sa plastičnom saksijom iz spoljne saksije, sačekajte par minuta da višak vode iscuri, a onda to sve vratite u tu "dekorativnu" saksiju. Ako ne možete na ovaj način da riješite problem, probajte na dno saksije da stavite sloj kamenčića preko kojeg će višak vode proći do samog dna, i taj višak će biti fizički odvojen tim kamenčićima od zemlje, a samim tim od kaktusa. Ovo rješenje vam preporučujem kao poslednju alternativu, zato što neki uzgajivači tvrde da se na ovaj način ne rješava problem viška vode, već se samo stvara bazen ustajale vode na dnu saksije koja opet usporava isušivanje zemlje u saksiji. Ja lično imam par saksija bez rupe u koje sam stavila kamenčiće i posadila kaktuse i nisam imala problema, ali sam uvijek bila duplo opreznija i škrtija sa zalijevanjem zbog tog spornog viška vode.

Kaktusi u PVC saksiji

Kaktus u terakota saksiji

Kaktus u keramičkoj saksiji

Moje improvizovano rješenje za duboku saksiju bez rupe na dnu. Plastični filter za odvode je znatno širi od dna saksije, čime sam smanjila dubinu saksije za neka 3 cm, plus sam dobila rješenje za odvod viška vode.

Temperatura:

Kaktusima pogoduju visoke temperature za vrijeme sezone rasta. Tada su najlakši za uzgoj i njegu, jer je tada najmanja mogućnost da strunu ili da podlegnu napadu neke štetočine. Hladno vrijeme u kombinaciji sa vlagom je najopasnije za kaktuse, te je stoga zima period kada sub kaktusi najranjiviji. Zimi ulaze u period hibernacije, tj. mirovanja i tada su im potrebne znatno niže temperature. Period hibernacije je potreban da se zaustavi rast i da se energija čuva za ponovni rast na proljeće. Da bi kaktus cvjetao, potrebno je da iskusi hladne temperature tokom zime. Različiti kaktusi podnose različite niske temperature, ali rijetko koji podnose temperature ispod 5 stepeni Celzijusa. Nekima pogoduju zimske temperature između 5 i 10 stepeni, nekima između 10 i 15 stepeni. Ja se trudim da održavam temperaturu oko 10 stepeni u prostoriji u kojoj mi kaktusi prezimljavaju. Planiram da ih iznesem napolje kada najniže dnevne, tj. noćne temperature počnu biti više od 7 stepeni Celzijusa. 

Došli smo do kraja još jednoga posta, nadam se da sam spomenula sve bitne stvari u vezi uzgoja kaktusa, i da će ovaj post biti od koristi svakome ko ima neko pitanje ili problem. Naravno, svaka biljka je individualna i raste u specifičnim uslovima, tako da je svaka smjernica okvirna, ali su neka pravila ipak tu sa razlogom, i pokušala sam da za svako pravilo objasnim i razlog iza njega. Pratite kako vaš kaktus reaguje na uslove, osluškujte njegove reakcije i prilagođavajte mu uslove, to je najbolji način da udovoljite svom bodljikavcu!